Zone misli (Zones of Thought) naziv je za univerzum koji obuhvaća djela Vernora Vingeja Vatra nad Dubinom (A Fire Upon The Deep) i Jazbina na nebu (A Deepness in the Sky). Osim trenutnih hit-ideja o tehno-singularnosti, kroz ta djela, kao i cijeli Vingejev opus, provlače se ideali libertarijanizma.
Singularnost
Vinge u Vatri nad Dubinom koristi ideju tehnološke singularnosti, hipotetskog događaja uzrokovanog sve bržim i bržim znanstveno-tehnološkim razvojem koji za posljedicu ima nastanak inteligencije moćnije od ljudske. Moćnije, veće, samim time po definiciji nepredvidive, nepredvidive u smislu matematičke singularnosti. Zagovornici singularnosti, među kojima je najpoznatiji američki izumitelj i poduzetnik Ray Kurzweil, smatraju takav razvoj prirodnom posljedicom Mooreova zakona. Ja smatram, zbog razloga tehničke i filozofske prirode, da se takav singularitet neće dogoditi, a ako se i dogodi, neće tako brzo niti na način kako predviđa gospodin Kurzweil. No, moje razmišljanje nije toliko bitno za priču o Zonama misli stoga što su u tom univerzumu, koji dakle ima tehnološku singularnost, smještene dobre SF priče!
Stoga, prije nego se detaljnije pozabavimo njima, zgodno je pripomenuti da Vingejeva singularnost nije odlika samo njegovih djela. Orion's Arm, hard SF znanstvenofantastični postav i kolaborativni svjetograditeljski (worldbuilding) projekt, ima singularnost ugrađenu u same temelje kanona. Oni lijepo pojašnjavaju taj pojam. Bića koja su prošla granicu singularnosti razvila su "nova razmišljanja i nove mogućnosti spoznaje i razumijevanja...koji su onima ispod singularnosti misteriozni i neshvatljivi". Ukratko, postsingularno stvorenje – njegova razmišljanja i njegove moći – su jednako nespoznatljivi "običnom", predsingularnom stvorenju koliko je, primjerice, predsingularnom kućnom ljubimcu ili čak čimpanzi nespoznatljiv čovjek i, recimo, njegova moć izgradnje računala, lansiranja raketa na Mjesec ili gledanja televizije.
In my humble opinion, malčice jeftina retorika, no – nisam ju ja izmislio! Samo ju prepričavam...
Zone misli
Naravno, svaki znanstvenofantastični pisac u razmišljanju o singularnosti nalijeće na prilično teške probleme: "Kako zamišljati nezamislivo ili barem gotovo nezamislivo?" i "Kako takav svijet predstaviti čitateljima, nama koji smo, naravno, predsingularna stvorenja?"
Vernor Vinge je taj problem djelomično riješio uvođenjem Zona misli. To su hipotetska područja galaktike zvana:
- Tupe Dubine (The Unthinking Depths) – područje blizu galaktičke jezgre gdje mogu postojati samo osnovni živi organizmi te funkcionirati samo jednostavna tehnologija
- Spora zona (The Slow Zone) – područje gdje je Zemlja, u kojem je moguća samo ljudska razina inteligencije, tehnologija tek bliske budućnosti i samo podsvjetlosne brzine
- Daljine (The Beyond) – područje na galaktičkom rubu gdje su ostvariva čuda iz popularnog SF-a, poput nadsvjetlosnog putovanja, antigravitacije ili neuralnih sučelja čovjek-stroj, no često uz velike teškoće i troškove
- Transcend (The Transcend) – područje galaktičkog hala gdje mogu živjeti postsingularni umovi u knjizi nazvani Sile (Powers), zona gdje je moguća "tehnologija koja se ne razlikuje od magije"
Shematski prikaz Zona misli vidljiv je na gornjoj sličici iz hrvatskog izdanja Vatre nad Dubinom. Zone misli nemaju nekog temelja na stvarnoj fizici (osim, možda, kao vrlo dalekosežna posljedica nekakve MOND teorije), nego manje-više služe kao Plott-DeVice.
Vatra nad Dubinom
Radnja Vatre nad Dubinom, prve napisane knjige, je kronološki kasnija i događa se oko 20-ak tisuća godina u budućnosti, na vanjskim rubovima naše galaktike, u Daljinama. Tijekom tisućljeća, u Daljine su stigli i tamo se naselili i ljudi, naši potomci. Jedna ljudska arheološka ekspedicija istražuje 5 milijardi godina star arhiv u bliskom Transcendu, nadajući se otkrivanju tajni nepoznate civilizacije koja ga je izgradila. Ne znajući, oslobađaju Pošast (Blight), manijakalnu postsingularnu Silu sa sposobnošću infekcije drugih umova, postsingularnih i predsingularnih, bioloških i nebioloških (nešto slično pojavi iz jednog djela Neala Stephensona). Pošast apsorbira sve pred sobom, no jedan ljudski brod ipak uspije pobjeći s Protumjerom, iako ne daleko...a sudbina Daljina i Transcenda uvelike ovisi o dvoje djece na tom brodu te političkim intrigama na planetu Bodljastih, civilizacije bića kolektivnih umova koja upravo izlazi iz vlastitog srednjovjekovlja.
Bodljasti – stvorenja kolektivnog uma
Osim urnebesnih referenci na "ljepote" rasprava na Usenetu i internetskim forumima te ponešto mračnijih na staljinizam, Vatra nad Dubinom donosi nam nehumanoidne svemirce, stari, dobri sensawunda i odlično ispričanu priču o postsingularnom svijetu u kojem ljudi, obični ljudi i drugi predsingularni stvorovi nisu "zastarjeli".
Za malo potpalit' interes – neki drugi svemirci koji su i glavni likovi izgledaju poput pratitelja glavnog junaka na slici desno. Yup, drvce na mobilnom mehaničkom postolju. Čak je i spomenuto kako su, dovraga, nastali.
Idućom prilikom bit će više riječi o Jazbini na nebu, prethodniku Vatre nad dubinom, čija se radnja događa u puno bliže vrijeme, u Sporoj Zoni našeg bliskog svemira, bez singularnosti, ali s daleko jačom političkom porukom, sasvim u duhu libertarijanske znanstvene fantastike.
Do čitanja!