Brumec

Vernor Vinge je veliki majstor znanstvene fantastike o čijem sam djelu već pisao na ovome blogu. Jazbina na nebu je njegov roman iz 2000. godine kojim je osvojio nagradu Hugo. To je hard SF svemirska opera smještena u našem univerzumu, kao i Vatra nad Dubinom, ali ranije, tek nekoliko milenija u budućnosti.

Dok je u Vatri nad Dubinom primarna tematika transhumanizam, u Jazbini na nebu dominiraju drugi motivi kao što je uporaba i zloporaba tehnologije te sukob totalitarizma i slobode. Ti motivi su predočeni diskretno u najboljoj, heinleinovskoj maniri libertarijanske znanstvene fantastike.

Ako želite znati više, čitajte dalje. Moj opširniji osvrt ne sadrži ozbiljne spojlere, ili barem skoro ništa što ne možete saznati s korica romana ili u njegovih prvih par stranica.

Doba neostvarenih snova

Radnja Jazbine na nebu odvija se nekoliko milenija u budućnosti. Čovječanstvo je doseglo zvijezde i ostvarilo mnoga čuda, ali mnoštvo snova iz 20. i 21. stoljeća je ostalo neostvareno: ne samo nadsvjetlosno, nego i brzo relativističko putovanje, napredna umjetna inteligencija i tehnološki singularitet, složena nanotehnologija i druga očekivana čuda današnjih znanstvenika - i zaljubljenika u znanstvenu fantastiku. Stoga ljudski junaci Jazbine na nebu nazivaju naše vrijeme Doba neostvarenih snova: Age of Failed Dreams.

Ljudi još nisu izašli van Spore zone te uopće ne znaju ništa o Zonama misli. Ljudske civilizacije razdvojene su svjetlosnim godinama i desetljećima, izložene cikličkim padovima u srednjovjekovlje i ponovnim dizanjima iz kamenog doba u visokotehnološku eru. Ti ogranci čovječanstva žive na međusobno udaljenim svjetovima među kojima su jedini posrednici Qeng Ho, slabo povezana kultura međuzvjezdanih trgovaca koji u fuzijskim skupljačkim brodovima brzine jedva 0,3c održavaju trgovačke veze među raštrkanim ograncima ljudskog roda, zaštičeni od opetovanih uspona i padova putnom hibernacijom i distribuiranošću svoje kulture.

S tehnologijom zastalom tek nekoliko stoljeća nakon našeg vremena, u zadnjim kreativnim proplamsajima iz Doba neostvarenih snova, te sklonošću civilizacija da kad-tad same sebe bace u kameno doba ustrajavanjem na zabludama i induciranjem katastrofa, čini se da će budućnost čovječanstva dovijeka biti prilično statična.

Ili ipak ne?

PaliGasi zvijezda

Nedugo prije događaja opisanih u Jazbini na nebu, ljudi su otkrili PaliGasi zvijezdu, inače sasvim običnog žutog patuljka koja, međutim, nekoliko desetljeća uobičajeno sjaji da bi se potom potpuno ugasila na preko dva stoljeća. Jasno je da takva “fizika” ide drito kontra svega ikada otkrivenog te da barem neki neostvareni snovi možda i nisu neostvarljivi! Misterija se produbljuje činjenicom da samo jedan planet kruži oko te zvijezde, dok je cijelo njeno cirkumstelarno područje u potpunosti očišćeno od svih nebeskih tijela do uključivo zrnaca prašine - osim nekoliko dijamanata asteroidnih dimenzija. Kada pak s PaliGasinog jedinog planeta budu, tijekom njene upaljene faze, detektirani pravilni radio-signali, nepogrešiv znak tehnološke civilizacije, prve na koju su ljudi ikada naišli, Qeng Ho konačno organiziraju ekspediciju do tamo.

No, nisu jedini. Iz suprotnog pravca stiže druga ljudska frakcija, Probuđeni: Emergents. Oni su se relativno nedavno uspeli do međuzvjezdanog doba. To je totalitarna civilizacija temeljena na beskrupuloznom porobljavanju umova u stilu distopijskih romana poput Vrlog novog svijeta gdje robovi znaju da su robovi i ne bune se zato, već bespogovorno slušaju gospodare i zadovoljni su time. Način na koji je to izvedeno je dijaboličan i uvjerljiv, uvjerljiv u hard SF smislu. Usput, njihov vođa ekspedicije na PaliGasi, Tomas Nau, je jedan od najopakijih “zločinaca u rukavicama” na koje sam ikada naletio u književnosti.

Obje strane nadaju se novim otkrićima u PaliGasinom sustavu. Qeng Ho očekuje zaradu od trgovine s domorocima PaliGasinog planeta nazvanog Arachna. Vođe čenghoovske ekspedicije spremni su uključiti dotične domoroce, od milja nazvane Pauci, u šire okvire ljudske civilizacije. Probuđeni su pak eksplicitno imperijalistički nastrojeni. Političke filozofije između jedne i druge strane su nepomirljive: čenghoovsko slobodarstvo spram totalitarnog kolektivizma Probuđenih temeljenog na pacifikaciji ljudi visokobiotehnološkim pranjem mozga radi utjerivanja u željeni način mišljena. Sukob je neizbježan…

Prisilna koegzistencija

…a nakon što se prašina slegla i oružje utihnulo, jedna ljudska frakcija je postala pobjednik, no bješe to Pirova pobjeda: obje flote su toliko obogaljene da se preživjeli ljudi oko Arachne, i Qeng Ho i Probuđeni, mogu nadati povratku kući samo uz zajedničke napore svih preživjelih. Popravak flote zahtijeva pak čitavu industrijsku civilizaciju kao podršku! Vinge smatra (suprotno soft SF idejama) da je naprosto nemoguće na relativno malim zvjezdanim brodovima imati svu infrastrukturu i ljude svih specijalnosti potrebnih za izgradnju ili čak opsežan popravak ama baš svih mehanizama tih istih brodova. Dolje na Arachni, čija se zvijezda nedavno uključila, civilizacija Pauka upravo je pred otkrićima poput ovladavanja nuklearnom fisijom i ulaska u informacijsko doba, sasvim dovoljnom tehnološkom razinom da uz malo razmjene dodatnog znanja s čovječanstvom postane civilizacija spremna podržati međuzvjezdanu flotu.

Čvoroglavi humanoidni svemirci - NE

Preživjeli ljudi oko Arachne stoga se usmjeravaju na promatranje Pauka na način nalik promatranju Helikonije s postaje Avernus u Aldissovoj trilogiji. Posebice promatraju nadarenije pojedince među njima kao što je Sherkaner Underhill, univerzalni genij suzaslužan za neka značajna znanstvena otkrića kao i za usmjeravanje svoje nacije i Pauka općenito u prosvjetiteljskom i racionalističkom smjeru, skupa sa svojom ženom Victory Smith i njihovom djecom. Ta promatranja obavljaju u realnom vremenu posebno “istesani” ljudi i obavještavaju širu posadu u obliku radijskih emisija, često kroz simultani prijevod.

Victory Smith? Muž, žena, djeca? Nacija, geniji, prosvjetiteljstvo? O, ne! - možda si misli čitatelj/ica ovih redaka: Ne još jedan SF s čvoroglavim humanoidnim svemircima! Bez brige: ovdje toga nema!

Naime, sve opise događanja dolje na Arachni ljudski prevoditelji pričaju ljudima iznad Arachne (tj. čitatelju) isključivo u audio obliku, kroz snažno antropomorfizirane prijevode koji ne obuhvaćaju samo trivijalu poput počovječenih imena Pauka, nego i opis njihovih odnosa te kompletno predstavljanje njihove kulture i civilizacije najbližim pojmovima iz ljudske kulture i civilizacije. Na primjer, “veličanstveni amfitetatar” za nešto što bi homo sapiens prije opisao kao smrdljivu, strmu i mračnu jazbinu. Tek ponegdje se nazre neka pukotina u tako predočenoj slici, poput rečenica tipa: Obgrlila je majku svojim lijevim rukama. Zapravo, kada se većina ljudi na kraju sretne s Paucima oči u oči, doživi popriličan šok koji je uz to katkad i urenebesno zabavan, poput ljudskog doživljaja paukovske analogije smijehu.

U svakom slučaju, mislim da takav pristup puno bolje funkionira nego čvoroglavi humanoidni svemirci tjedna s imenima nalik na Q’rbla Pta’hq. S Victory Smith i Sherkanerom Underhillom čitatelj se pak može sasvim poistovjetiti, toliko da zaboravi da generalica Smith zapravo ne izgleda kao na slici lijevo, nego kao na slici desno, gdje je kip zaslužne osobe na nekom trgu negdje na Arachni. Doduše, ako se izuzmu velike fizičke razlike, Pauci jesu slični ljudima po načinu razmišljanja, socijalnom organiziranju i mnogo čemu drugome, uključivo i biokemijsku kompatibilnost u smislu da ljudi mogu jesti paukovsku hranu i obratno. I poslužiti se paukovskim WC-ima.

Slobodni i hrabri, ljubavnici i luđaci

Značajan dio Jazbine na nebu odnosi se na sukob civilizacija, slobodarskog Qeng Hoa i totalitarnih Probuđenih, u okvirima prisilnog suživota. Posebna zanimljivost su razmišljanja tajanstvenog glavnog čenghoovca o spomenutom sredstvu porobljavanja umova koje koriste vladari Probuđenih: da li bi se to sredstvo moglo iskoristiti u dobre svrhe, za sprečavanje cikličkih uspona i padova razdvojenih grana čovječanstva te uspostavu istinske, povezane međuzvjezdane civilizacije? Da li bi cijena takvog mira i stabilnosti te očuvanih života naprosto bila prevelika? Općenito, do koje mjere cilj opravdava sredstvo? Da li je u redu ubiti bezumnog roba ako želimo njega i druge robove osloboditi?

Nadalje, dok je u Vatri nad Dubinom Vinge odao humoristično priznanje Usenetu, ovdje ga odaje jednom od prvih majstora znanstvene fantastike: izumitelju kavorita. Jazbina na nebu je pak pravi prethodnik Vatre nad Dubinom stoga što ih, osim univerzuma u kojem se odvijaju, spaja barem jedan glavni lik, a možda i više njih, no to će pokazati treći nastavak Zona misli kojeg željno iščekujem. Onako okvirno, ne mogu se oteti dojmu da je Vinge zamislio PaliGasin sustav, očito umjetan, kao sondu koju je neka Sila iz Daljina ili Transcenda poslala u unutrašnjost Mliječnog puta zbog samo njoj znanih razloga.

I, last but not least, kako je spomenuto na koricama engleskog izvornika u izdanju kuće Tor, jedna od tema knjige je otkupiteljska moć ljubavi, no dosta mojega pregleda, još malo pa bu prešlo u spojlere. Trk u knjižnicu ili knjižaru i uživajte u čitanju!