Brumec

Ne, u ovom članku neće biti riječi o trenutnoj hrvatskoj gospodarskoj i političkoj zbilji. :-) Pišem ga motiviran nedavnim gledanjem filma The Show Must Go On. To je hrvatski znanstvenofantastični film čiju recenziju iz moje tipkovnice možete pročitati ovdje. U ovom članku će biti više riječi o postapokaliptičnom žanru u Lijepoj Našoj.

Vernor Vinge, Hermann Huppen, Black Isle Studios, Edvin Biuković i Darko Macan - to su ljudi i ustanove o kojima ću pisati.

Za početak, The Show Must Go On, film snimljen s budžetom od jedva 200-tinjak tisuća kuna, ima mnoštvo posebnih efekata, od oronule zgrade Mordora do zagrebačkog neba zakrčenog hi-tech letjelicama. Među tim efektima dojmio me se prizor zagrebačke katedrale s jednim nedostajućim tornjem, prizor za kojeg se ne mogu oteti dojmu da ga je autor skinuo iz stripa Ponos vragova čiji su autori Darko Macan i pokojni Edvin Biuković. Ponos vragova spada u Grendel univerzum, a u nas je doživio dva izdanja, jedno starije u boji u nakladi Nacionala te jedno crno-bijelo iz 2010. u nakladi Fibre. To je priča koja se događa u Zagrebu, u postapokaliptičnoj budućnosti obilježenoj sukobima klanova Agram, Sava i Karatanci. Prvih 56 stranica stripa možete besplatno preuzeti s Fibrinih stranica.

Od pradavnih vremena bivše države, s nama je strip Jeremiah velikog Hermanna Huppena. Legenda kaže da je majstor Huppen zapravo htio western u kojega bi mogao povremeno ubaciti aute, računala, letjelice i druge tekovine 20. stoljeća koji bi u westernu djelovali anakrono bez obzira na jačinu steampunk nabildavanja. Sjedinjene razjedinjene američke države u nedefiniranoj, ali relativno bliskoj budućnosti pozornica su stripova o Jeremiahu i njegovom kompanjonu Kurdyju. Mutanti, poneki ostaci visokotehnološke civilizacije, divlja plemena, ambiciozni i beskrupulozni klanski vođe i mnoštvo drugih likova muvaju se po onome što je nekada bio američki teritorij, radeći na svakojakim ciljevima, od pukog preživljavanja do uspostave vlastitih država. Strip povremeno podsjeća na neke dijelove Mad Max serijala. Preciznije, neki dijelovi Mad Max serijala su nadahnuti Jeremiahom.

Za kraj ovog člančića spomenut ću roman Rat Miru Vernora Vingeja. Rat Miru opisuje postapokaliptično društvo u kojem je, konačno, zavladao mir pod jednom vladom, Vladom Mira, Peace Authority. Kako? Tako da je ta Vlada došla u posjed Konačnog Oružja: generatora polja sile kojim je moguće dijelove ovog univerzuma nepovratno izolirati u neprobojnu kuglastu tvorevinu. Pod “dijelovima ovog univerzuma” se smatraju nuklearni silosi, pojedinci, ali i čitavi gradovi. Da bi Vlada Mira održala monopol na to oružje, skoro svaki tehnološki napredak je zabranjen, a rijetke lokalne vlade zapravo su potpuni vazali globalne Vlade Mira. U standardnoj maniri svojeg libertarijanskog svjetonazora, Vinge nam predočava autoritarno Rješenje za Problem: problem “vječnog mira i sreće čovječanstva”. Rješenje je, međutim, pogubnije od samog Problema.

Eto, uživajte u čitanjima!