Brumec

Godine 2011. Algoritam nas je obradovao romanom Rainbows End Vernora Vingeja u prijevodu Andreje Bagović. Riječ je o djelu za kojega je 2007. godine Vinge dobio nagrade Hugo i Locus. Radnja romana događa se u 2025. godini, u svijetu koji nije toliko drukčiji od sadašnjega.

Informacijske i robotičke tehnologije nastavile su napredovati te je tehnologija proširene stvarnosti (augmented reality), poznata već danas, znatno usavršena i vrlo raširena u svakodnevnoj uporabi. Pronađeni su lijekovi za mnoge danas neizlječive bolesti. No, civilizacijski uspjesi imaju i svoje naličje:

U svoj svojoj nevinosti, čudesna kreativnost ljudske vrste i dalje je generirala neželjene posljedice. Postojao je tucet istraživačkih trendova koji bi na koncu mogli staviti oružje za uništenje svijeta u ruke svakome tko je ustao na lijevu nogu.

Prikaz romana bez spojlera pročitajte u nastavku.

Proširena stvarnost

Tehnološki razvoj ilustriran u Na kraju duge podosta je izmijenio način na koji ljudi međusobno komuniciraju, druže se i koriste informacijske tehnologije. Klasična računala, stolna i prijenosna, s tipkovnicom, mišem i zaslonom postoje, ali se rijetko koriste te ih uglavnom rabe stariji ljudi beznadno posvađani s čudima proširene stvarnosti.

No, što je proširena stvarnost?

To su virtualne nadogradnje (tekstualne, grafičke ili zvučne) koje se po želji mogu prikazivati uz realne objekte koje gledamo:

• Naziv vrste uz stablo koje vidimo pokraj ceste.
• Jelovnik restorana na čijem ulazu stojimo.
• Orkovski očnjaci, šiljate uši i kaciga s rogovima na suigraču u RPG-u!
• …i tako dalje!

Ovaj YouTube video objašnjava proširenu stvarnost:

Gdje danas možemo vidjeti proširenu stvarnost? Najčešće na mobilnim uređajima. Na primjer, neki Samsungovi Android mobiteli dolaze s predinstaliranom aplikacijom Layar koja je pravi primjer proširene stvarnosti. U jednostavniju verziju te tehnologije spada i Google Sky Map.

I dok se današnje tehnologije proširene stvarnosti i dalje oslanjaju na zaslone i tipkovnice ili dodirne zaslone, kao na slici ispod…

…buduća proširena stvarnost generira se u oku promatrača, putem posebnih naočala ili leća. Šetate velegradom i ne sviđa vam se sivilo betona, blještavost stakla ni plošnost reklami na plazma-zaslonima? Ptice biste željeli vidjeti kao svemirce na osmobitnim računalima? Želite automatsko označavanje prolaznika na ulici ako spadaju u vaš kružok na društvenim mrežama? Onda uključujete prikaz nalik ovome:

Jasno, uključivanje ovakvog ili onakvog prikaza te radnje na računalu više ne moraju biti obavljene fizičkom tipkovnicom niti dodirnim zaslonom, nego virtualnom tipkovnicom, pokretima i glasom. Za sve te tehnologije postoje današnji uspješni prethodnici kao što je Microsoft Kinect, Google Glass ili i.Tech Virtual Keyboard, tipkovnice koju smo zapamtili kao plot device u jednoj epizodi CSI: Las Vegas.

Ukratko, u Vingejevoj viziji 2025. godine čovječanstvo je ostvarilo pojam sveprisutnog računarstva (ubiquitous computing), povezavši virtualne svjetove kao što je Second Life sa stvarnim. To je veliko platno na kojem se odigrava Na kraju duge. To platno je u cyberpunk bojama: Na kraju duge mogao bi se promatrati i kao cyberpunk roman, ali ipak daleko optimističniji i svjetliji nego većina tog podžanra.

Sloboda ili smrt?

Nego, nakon što smo ilustrirali kako u Vingejevoj viziji izgleda svakodnevnica 2025. godine, moramo se zapitati što uzrokuje zaplet u tom svijetu gdje su čak i mnoge teške bolesti današnjice postale izlječivima?

Glavni junak Kraja duge jest sveučilišni profesor i cijenjeni pjesnik Robert Gu, izliječen od Alzheimerove bolesti nakon dugogodišnje kome i, zahvaljujući čudima medicine, u znatno boljoj formi nego što bi se očekivalo od njegovih 75 godina. Robert Gu ima, međutim, dva problema. Prvi je taj da on baš i nije drago i dobro ljudsko stvorenje tako da čak i njegov sin, snaha i unuka kod kojih je privremeno smješten nemaju previše strpljenja za njega. Drugi Robertov problem jest taj što je prespavao dva desetljeća tehnološkog i civilizacijskog razvoja te zato mora pohađati školovanje za odrasle kako bi mogao pronaći svoje mjesto pod Suncem.

Istovremeno, europske, japanske i indijske obavještajne službe pronašle su dokaz eksperimentiranja planetnih razmjera s tehnologijom upravljanja umovima (mind control), u romanu nazvanih MMV: moraš mi vjerovati. Sudeći prema rezultatima eksperimenta, negdje u biološkim i kibernetičkim laboratorijima u Kaliforniji dosada najmoćnija MMV tehnologija samo što nije prešla iz prototipne u uporabnu fazu. Šefovi svih tih obavještajnih službi slažu se da moraju nešto poduzeti, i to bez oslanjanja na Amerikance stoga što može biti da baš američka vlada stoji iza eksperimenta.

Treba im pomoć za operacije na tuđem tlu, fizičkom i virtualnom, kako na američkom jugozapadu, tako i u američkom mrežnom prostoru. Stoga unajmljuju enigmatsku personu znanu samo kao Zec, tajanstvenog hakera s koji se objavljuje isključivo u virtualnom prostoru kao avatar u liku velikog bijelog zeke iz Alise u zemlji čuda. No, kako radnja napreduje, postaje sve jasnije da Zec nije samo sposoban haker kakvim ga svi smatraju…

U romanu vrlo brzo upoznajemo i Glavnog Negativca, Velikog Meštra iza najnovijeg MMV-a. Njegovi motivi, međutim, nisu niti izdaleka jednostrani:

U dobrim rukama, tehnologija MMV-a bila je jedino što bi moglo riješiti suvremeni paradoks i zauzdati kreativnost ljudske vrste ne uništivši pritom svijet… Prvi put u povijesti, svijet bi bio pod nadzorom odrasle osobe.

Praktički nehotice, baveći sasvim drugim aktivnostima, Robert Gu, njegovi suučenici u obrazovanju odraslih te njegova unuka Miri sa svojim prijateljima bivaju uvučeni u vrtlog zbivanja, sukob oko laboratorija gdje se razvija taj Konačni MMV. Sukob počinje u virtualnom svijetu gdje su Mirini roditelji američki vojnici, ali se rasplamsava i na stvarni svijet gdje će Mirin tata, Robertov sin, morati donijeti teške odluke.

Teme

Vingejevo stvaralaštvo odlikuju tri teme: ideja tehnološke singularnosti, filozofija slobodarstva i život običnih, malih ljudi u svjetlu ta dva koncepta. Na prvi pogled, čini se da Na kraju duge u potpunosti izbjegava bavljenje singularnošću, no pažljivi čitatelj će naći znakove te ideje u ovome romanu koji bi mogao biti tumačen kao opis svijeta gdje je singularnost već počela! Slobodarske ideje su izrazito vidljive u radnji romana i mogu se sažeti u pitanje:

Da li je vrijedno žrtvovati slobodu za sigurnost i, ako jest, tko će nadzirati jamce takve sigurnosti?

No, i opet moramo odati priznanje Vingeju što niti jednom riječju ne spominje bilo kakve političke pojmove, niti svoj roman pretvara u politički pamflet. Slična pitanja obrađuju se i u drugim Vingejevim djelima, posebice u Jazbini na nebu. Umožderska tehnologija Probuđenih prilično je nalik MMV-u.

I, za kraj, Vinge u sva svoja djela majstorski upleće sudbine malih ljudi, pa tako i u Na kraju duge gdje postavlja pitanje može li se sebičan manipulator ikada promijeniti? Da li je povratak iz mrtvih događaj koji može natjerati čovjeka na preispitivanje samog sebe? Što će Robert Gu pronaći na kraju duge?

Ovaj članak izvorno je objavljen na ugaslom NOSF portalu 31. siječnja 2012.