The Show Must Go On

Hrvatski znanstvenofantastični film! Zvuči nadrealistički, zar ne? Naša kinematografija često se kritizira zbog opravdanih razloga: kazališni pristup filmskoj režiji, ulickani dijalozi na jeziku kakav se ne čuje u realnosti, krležijanski tragični završeci gdje svi junaci poginu ili pak kopiranje loše hollywoodske produkcije po sex&violence špranci.
Znajući probleme financiranja filmova, zbog malog tržišta, preopterećenog državnog proračuna i loše gospodarske situacije te, glede znanstvene fantastike, javnu i akademsku percepciju tog žanra kao šunda ili materije za geekove s FER-a
, vjerojatno ćemo zaključiti kako nikakav hrvatski SF film neće tako skoro ugledati svjetlo dana, a ako se to i dogodi, upitna će biti gledljivost takvog proizvoda.

No, znanstvena fantastika je jako širok pojam koji obuhvaća sve od dvadeset minuta u budućnosti do civilizacije za milijardu godina. Nekada skupi specijalni efekti, koje već odavno očekujemo ne samo u SF-u, nego i mainstream filmovima, danas su znatno jeftiniji jer su barem djelomično ostvarivi korištenjem običnog hardvera i softvera iz trgovine iza ugla. Mnogi sjajni filmovi hrvatske kinematografije, od Tko pjeva, zlo ne misli do Konjanika, ipak nam pružaju nadu da je dobar hrvatski znanstvenofantastični film ostvariv sada! Sva je prilika da bi takav film bio smješten dvadeset minuta u budućnosti, imao ponešto distopijsku tematiku i jamačno podosta referenci na suvremenu hrvatsku pop-(ne)kulturu. I tako samo dobili film The Show Must Go On.
POZOR! Daljnji tekst sadrži spojlere.
Radnja dobro započinje. Desetak godina u budućnosti, Hrvatska je u Europskoj uniji, a gledanost emisija poput Big Brothera je vrlo niska. Filip Dogan (glumi ga Sven Medvešek) je producent jednog takvog bigbrotherastog reality showa zvanog Housed. Dogan muku muči sa slabom gledanošću svoje emisije. Političke emisije daleko bolje prolaze, posebice one koje vodi njegova bivša žena Helena (glumi ju Nataša Dorčić) na konkurentskoj televiziji.
No, stvari kreću na lošije za cijelu Hrvatsku i svijet kada izbije rat između Europske unije i Istočne koalicije. Istočna koalicija u filmu nije preciznije definirana, iako se iz jedne Helenine rečenice može zaključiti tko su joj glavne ili barem značajne članice. EU-govornim i savezničkim obvezama, u rat je uvučena i Hrvatska. Cijena toga postaje sve očitija kako vrijeme prolazi: jedan skršeni toranj zagrebačke katedrale, Cibonin toranj u plamenu te opća postepena devastacija grada zračno-raketnim napadima ostavljaju sve vidljivije i vidljivije ožiljke na zagrebačkim ulicama.
Rat, međutim, donosi neočekivani preokret u Doganovom poslu: gledanost njegovog reality showa se neviđeno povećava, proporcionalno žestini ratnih sukoba! Naime, hotimičnom odlukom financijera te emisije, stanarima Housed kuće nije rečeno da je vani rat! Poduzete su opsežne mjere kako stanari ne bi ni vlastitim snagama mogli doznati išta o događajima u realnom svijetu. I tako Housed postaje prosječnim Hrvatima, i ne samo njima, jedina emisija u kojoj nema spomena o ratovanju, jedino pribježište od grube stvarnosti, podsjetnik na stara, dobra, mirna vremena, emisija koja zato probija sve rekorde gledanosti.
Kako se događaji zahuktavaju, tako i Hrvatska ima sve manje i manje mogućnosti odlučivanja o svojoj sudbini. Sudbina naše domovine je, kao i usud čitave Zemlje, sada u rukama velikih sila
, po riječima hrvatske premijerke Frank (glumi ju Sanja Vejnović) u jednoj Heleninoj emisiji. U takvom ozračju, naši glavni junaci, Filip i Helena, osvjedočeni karijeristi, ipak sve više i više brinu o sudbini svojeg sina…

Ovaj film spada u hard SF. Sasvim lako mogu zamisliti nastavak koji bi bio u stilu jednog slavnog postapokaliptičnog RPG serijala: Fallouta! Bilo bi interesantno vidjeti Fallout prenesen u Lijepu Našu. U fikciji, dakako, nipošto u zbilji. U tom smislu, The Show Must Go On je zapravo predapokaliptični film, uvod koji bi mogao objašnjavati kako je došlo do svega, što je Patrika Dogana i druge protagoniste otjeralo u Vault. Od ostalih činjenica valja napomenuti da je snimljen za jedva 200-tinjak tisuća kuna te da ima puno, puno dobrih posebnih efekata. Stranice filma su ovdje. Za kraj pogledajte službenu najavu:
Ovaj članak izvorno je objavljen na ugaslom NOSF portalu 6. lipnja 2011.
Natrag