Europa Report
Europa Report je niskobudžetni znanstvenofantastični film iz 2013. Naknadno je prikazan u kinima nakon izdavanja kod digitalnih distributera (Google Play i iTunes). Jamačno će zauzeti posebno mjesto kod ljubitelja hard SF-a. Taj film kao da prikazuje jedan nedostajući dio filmske adaptacije Clarkeove 2010: Druge odiseje.
Koji? Onaj koji se odnosi na kinesko spuštanje na Jupiterov satelit Europu. Kratki prikaz Izvješća s Europe pročitajte u nastavku ovog članka, bez spojlera. Najavu vam neću linkati jer previše otkriva.
U bliskoj budućnosti, privatna tvrtka za svemirska istraživanja Europa Ventures organizira međunarodnu misiju Europa One za slanje svemirskog broda s ljudskom posadom do Jupitera i njegovog satelita Europe. Posadu čini 6 ljudi: kapetan William Xu, pilotkinja Rosa Dasque, biolozi Daniel Luxembourg i Katja Petrovna te inženjeri Andrej Blok i James Corrigan. Cilj misije su javno obznanili direktorica Europa Ventures dr. Unger te glavni znanstvenik te tvrtke i čitave misije, Nikita Sokolov:
Pronaći život na Europi. Preciznije, u europanskom oceanu.
Europa oko Jupitera
Još od Galilejevih i Mariusovih vremena, Ija, Europa, Ganimed i Kalista privlačili su poglede i interes. “Zaslužni” za obaranje geocentrizma, opet su došli u žarište pozornosti 1979. godine kada su kroz jovijanski sustav proletjele legendarne sonde Voyager. Tada je otkriveno da Europu, satelit nešto manji od našeg Mjeseca, prekriva debela ledena kora. Druga mjerenja dala su naslutiti da ledeni omotač krije tekući ocean. Kasnija misija Galileo pojačala je te slutnje tako da danas smatramo kako se ispod europanskog ledenog pokrivača, debelog između par stotina metara i par desetaka kilometara, krije ocean dubok stotinjak km.
Europa je premalo nebesko tijelo da bi joj jezgra bila takav izvor topline kakav je Zemljina jezgra. Drugim riječima, europanski ocean se odavno trebao zamrznuti, no Jupiterove plime stvaraju ogromnu količinu topline na njegovim satelitima. Na Jupiterovom najbližem satelitu Iji, ta se toplota oslobađa kroz gigantske vulkane, prve aktivne vulkane otkrivene van Zemlje. Na udaljenijim galilejskim svjetovima, ponajprije Europi, ali i Ganimedu i Kalisti, nema površinskih vulkana, ali je oslobođena toplina više nego dovoljna za održavanje tekućih voda.
Gdje ima tekuće vode, razvijaju se živi organizmi, pa makar i u ekstremnim uvjetima.
Europanski oceani svakako su ekstremno mjesto bez kisika i svjetla te pod visokim tlakom. Vjerojatno sliče na hidrotermalne izvore, hydrotermal vents, u dubinama Zemljinih oceana gdje su krajem 70-ih godina 20. stoljeća otkriveni bogati ekosustavi, posebice uz tzv. crne dimnjake, black smokers. Živi svijet takvih mjesta uglavnom su anaerobni organizmi iz domene arkaja (lat. archaea), treće velike grane života na Zemlji, uz eukariote i prokariote. Metabolizam organizama koji žive u tim ekstremnim uvjetima pretežno se temelji na sumpornim spojevima umjesto kisiku.
Organizmi nalik zemaljskim arkajama možda su se razvili uz europanske hidrotermalne izvore…
Hrabro ići tamo... gdje je samo Kubrick bio prije
Čitatelj koji je preživio prethodnu infonavalu (moj slobodni prijevod za infodump) možda će se zapitati zašto nam je ta infonavala uopće trebala? Zato što je film izrađen u igrano-dokumentarnom stilu. Dokumentarni dio izveden je u obliku pronađenih snimki, found footage, i isječaka s tiskovnih konferencija i televizijskih vijesti te razgovora sa sudionicima pothvata Europa One. Ako vam je gornja infonavala bila zanimljiva, vjerojatno će vam i film biti zanimljiv. Ako nije, najvjerojatnije će vam film biti dosadan. Da ne pokvarimo užitak gledanja, možemo samo ukratko reći da se odvažna posada hrabro otisnula do Europe gdje su ih dočekala iznenađenja nevjerojatnija od ičega što su zamišljali…
Radnja filma, tehnologija, istraživanja i dijalozi među posadom prilično su bezgrešni sa znanstvenog gledišta, kao da ih je osmislila koalicija inženjera i prirodoznanaca. Čak je i šetnja po Europi ispravno prikazana kao blaža varijanta ruskog ruleta. Svaka infonavala je, međutim, izvedena kroz pseudodokumentarne dijelove filma tako da su igrani dijelovi sasvim neusiljeni. Iako se metodom pronađenih snimki obično izvode filmovi strave i užasa, i iako Izvješće s Europe sadrži neke tipične šablone tog žanra, tropes, film nije horror tako da ga slobodno mogu pratiti i tankoćutniji gledatelji.
Uživajte u filmu… a ako vas Europa bude interesirala kao poprište drugih romana i priča, preporučujemo vam Clarkeove Odiseje te izvrsnu priču Alastaira Reynoldsa A Spy in Europa iz zbirke Galactic North. Koga zanimaju znanstvena nagađanja o Europi, neka pročita ovaj astrobiološki članak s lijepim ilustracijama.
Ovaj članak izvorno je objavljen na ugaslom NOSF portalu 10. listopada 2013.
Natrag