Brumec

Usuđujem se reći da većina poklonika znanstvene fantastike voli njen podžanr poznat kao svemirska opera. Mnoge od nas je upravo taj podžanr uveo u SF. Ja sam, recimo, osim čitanja tatinih SF romana, tamo negdje sa šest - sedam godina gledao originalnu Galacticu.

Pop-SF

No, vremenom shvatimo da velika većina svemirskih opera zapravo baš i ne spada u znanstvenu fantastiku:

• Svemirski brodovi ne kreću se po svemiru kao zrakoplovi u atmosferi. Univerzum naprosto ne funkcionira tako.
• U svemiru nema vuuuššš niti bum.
• Ne postoje čvoroglavi humanoidni svemirci. Vjerojatno je i tehnološka civilizacija rijetka biljka u Univerzumu.
• Iluzorno je očekivati da bi skupinica preživjelih s Battlestara mogla započeti civilizaciju kakvu danas imamo. Brončanodopsku eventualno, ako uspiju pobjeći Cyloncima.
• Nikakav Enterprise neće skakati od zvijezde do zvijezde taman na vrijeme za novu epizodu idući tjedan.
• Nema nevidljivosti u svemiru.
• …i još mnogo toga.

Osobni favorit po gluposti mi je međusobna borba super duper turbo ultra mega međuzvjezdanih brodova kao što se boriše jedrenjaci, na parsto metara udaljenosti, u dvije dimenzije. I, ne, takav prikaz borbe nije jedini mogući način zanimljivog prikaza svemirskih bitki. Pogledajte Andromedu ili poneke podmorničke filmove.

Osim toga, velika većina svemirskih opera zapravo nije o budućnosti, nego o prošlosti, samo U SVEMIRU:

• Što je Deep Space Nine, nego Drugi svjetski rat u svemiru?
• Dina? Srednji vijek u svemiru.
• Zvjezdani ratovi? Čisti fantasy, osim što jurcaju po svemiru pa ih to kakti svrstava u SF.

Nadalje, glavna odlika veeelike većine svemirskih opera koja ih udaljava od znanstvene fantastike jest što su ljudi isti kao i u 20. stoljeću pa tako postoje invalidnost i životni vijek od 80 i kusur godina života unatoč replikatorima i teleporterima, monopolistički cehovi i gilde unatoč ogromnosti galaktike i samodostatnosti pojedinih svjetova, itd.

No, sve što je rečeno nije kritika. Ja volim Zvjezdane staze, obožavam Dinu, i cijenim Zvjezdane ratove. Sve je to zabavno! Samo ih ne smatram SF-om, osim ponekih epizoda Treka, nego fantastikom, kao i 99% televizijsko-filmskih svemirskih opera.

Kuća Sunaca

Nego vjerojatno si čitatelj ovih redaka postavlja dva pitanja:

1. Koje sve ovo veze ima s naslovom članka tj. romanom House of Suns Alastaira Reynoldsa?
2. Ako odstranimo sve standardne i navodno neizostavne sastojke svemirske opere: nadsvjetlosne pogone, zelenokožne svemirske komade, teme iz prošlosti, i drugo, što nam onda preostaje?

Puno toga! Alastair Reynolds je autor koji nam to najbolje dočarava upravo romanom House of Suns. Kao i svi ostali njegovi romani i priče, i House of Suns se događa u našem, relativističkom Univerzumu. Ljudi se oslanjaju na tehnologiju kako bi živjeli drukčije i bolje nego mi danas živimo, kako bi bili sposobniji, dugovječniji i moćniji. Unatoč tome, ostaju ljudima, sa svim vrlinama i manama, beskrupuloznošću i plemenitošću, strahovima i nadama. Alastair Reynolds ne ponavlja povijest u svemiru, a njegova svemirska opera funkcionira kao podmazana unatoč podsvjetlosnim okvirima. Alastair Reynolds nam skoro jedini uspješno dočarava ogromnost svemira.

Radnja Kuće Sunaca se događa 6 milijuna godina u budućnosti, u doba kada je veći dio Mliječnog puta kolonizirala ljudska vrsta. Od uspona i padova ljudskih civilizacija diljem naseljenih galaktičkih svjetova pošteđeni su jedino Rodovi, Lines, skup potomaka, klonova, po jedne osobe iz 30. stoljeća. Tisućinjak ljudi iz svakoga roda relativističkim brzinama putuju Galaktikom istražujući nove svjetove i neviđene pojave, pomažući raznim civilizacijama i djelujući kao poveznica razgranatog čovječanstva. U periodima mjerenima stotinama tisuća godina, svi članovi jednoga roda dolaze na Okupljanje kako bi izmijenili sjećanja i rezultate istraživanja i dogovorili se za daljnje smjernice djelovanja.

Glavni junaci naše priče su dvoje ljudi iz Gentianskog roda, Campion i Purslane, na putu za iduće Okupljanje. Kao zaljubljeni par, opasno su blizu sankcijama svojega roda. Osim toga, kasne jer moraju popraviti Campionov brod. Tijekom natezanja s jednim prilično nečasnim trgovcem, Ateshgom, oslobađaju iz zarobljeništva jednog robota, Hesperusa, pripadnika Strojnih ljudi. No, zahvaljujući Ateshgi, Hesperus je izgubio značajan dio pamćenja i preostala mu je jedino slutnja da je prije zarobljavanja bio na misiji od velike važnosti. Približivši se mjestu Okupljanja, Campion, Purslane i Hesperus saznaju neočekivanu i strašnu vijest koja njihove ostale brige baca u sasvim n-ti plan…

Opći dojam?

Uzmite Reynoldsov Revelation Space serijal, klasičnu svemirsku operu, ali također u našem relativističkom univerzumu, dodajte malo Asimovljeve Fondacije i Robota pomiješanih s Terminatorom (!), uspite u smjestu malčice Vingejeve Singularnosti i podosta Qeng Hoa, pomiješajte s puno Nivenovih Velikih Objekata, začinite s malčice optimizma i ponešto ljubavne priče i – dobili ste House of Suns.