Brumec

Mnoga ljeta su prošla otkad prijavih BICRO pokusni projekt za telemetriju košnica (proof of concept). Ideja bješe postaviti “Internet of Things” (IoT) za mjerenje temperature, vlage, zvučnih svojstava i mase košnice. Jen moj prijatel je taj projekt šaljivo nazval cyberčmelinjak.

Fini naziv, onak po kajkavski. Zadržah ga za ovaj članak tj. serijal koji slijedi. Za spomenuti projekt nisam dobio financiranje, no kiberpčelinjak svejedno uspostavih prije dvije godine. Prije nego li ga opišem, valja mi pojasniti čitateljstvu značaj pčelarstva te izazove bavljenja tom djelatnosti.

Pčelarstvo “u dvije minute”

Pčelarstvo je važno iz slijedećih razloga:

1. Proizvodnje meda.
2. Korištenja drugih pčelinjih proizvoda poput propolisa, pčelinjeg otrova, matične mliječi, peludi i voska, u farmaciji, kozmetici i drugdje.
3. Oprašivanja raznih usjeva, voća i povrća te mnogih biljnih vrsta u divljini.

Treći razlog - oprašivanje - je daleko najznačajniji, i s gospodarskog, i s ekološkog gledišta. Zbog toga je pčelarstvo važno čak i ljudima koji ne troše med niti druge pčelinje proizvode! Prinosi mnogih prehrambenih i industrijskih biljaka uvelike ovise o kukcima oprašivačima. O takvim kukcima također ovisi i opća biološka raznolikost, posebice na području Starog svijeta. Iako postoje i drugi uspješni kukci oprašivači, primjerice bumbari ili mnoštvo vrsta pčela samica, udomaćene pčele medarice, apis mellifera, su daleko najbrojnije. Povrh svega, pretpostavlja se da problemi - i blagodati - svojstveni pčelama medaricama vrlo slično utječu i na druge spomenute te uglavnom slične oprašivače.

U slučaju velikog smanjenja broja pčela medarica ili čak njihovog izumiranja, upitno je da li bi ih neke druge vrste mogle zamijeniti glede oprašivanja, između ostalog i zato što bi vjerojatno i same bile izložene brojčanom smanjenju odnosno izumiranju.

Pčelarska “Kvaka 22”

Od 90-ih godina 20. stoljeća, pčele medarice te pčelarstvo u cjelini izvrgnuti su mnogim izazovima. Uočen je značajan pad broja pčelinjih zajednica, kako udomaćenih, tako i divljih. Potvrđenih uzroka ima mnogo, a najznačajniji su naglo širenje nametnika varroa destructor te neprimjereno korištenje pesticida. Puno drugih uzroka je tek pretpostavljeno i treba ih još dokazati ili opovrgnuti. Meni osobno posebice je zastrašujuć sindrom kolapsa kolonije (Colony Collapse Disorder: CCD). Simptom je, naprosto, nestanak pčela iz košnice. Uzrok se ne zna, a lijeka nema. Suočen s tim sindromom, pčelar se osjeća potpuno bespomoćno.

Jasno je da su pčelari zainteresirani za svaku mogućnosti redovite, brze i lake obnove pčelinjega fonda te zaštite pčela od bolesti i nametnika, pogotovo zbog već godinama povećanih gubitaka.

Pčelarstvo je dosta intenzivna djelatnost glede ručnih, neautomatiziranih i vremenski intenzivnih poslova, pogotovo u 4 mjeseca od početka ožujka do kraja lipnja. Ti poslovi su:

• Dobivanje pčelinjih proizvoda. To uključuje rad s matičnom rešetkom, napravama za skupljanje peludi i propolisa, vrcanje meda i mnoge druge.
• Redovni pregled košnica radi uočavanja problema s nametnicima i bolestima te procjene izgleda i termina rojenja - prirodnog stvaranja novih pčelinjih zajednica.
• Liječenje pčela i dezinfekcija nastanjenih košnica od nametnika.
• Ručno razrojavanje pčela radi upravljanja rojenjem tj. umjetnog stvaranja novih pčelinjih zajednica.

Pčelari su također zainteresirani za smanjenje opsega radno intenzivnih poslova. Naime, automatizacija pčelarskih poslova uglavnom nije moguća, no bilo bi dobro kada bi pčelar mogao točnije znati kojim košnicama treba redovni pregled tako da ne mora pregledavati sve.

Rojenje “u pet minuta”

Pčele se prirodno razmnožavaju kroz pojavu zvanu rojenje. Tada košnicu napušta mnoštvo pčela i starija matica, prepuštajući staru košnicu preostalim pčelama te mladoj matici koja će se izleći za koji dan. Roj se prvo objesi o prikladnu granu u blizini starog staništa te nakon nekoliko sati do nekoliko dana pronalazi drugu, stalnu nastambu i smješta se u nju. Tipično, to je velika duplja u stablu. Glavni uzročnik rojenja je prenapučenost košnice pčelama i leglom te prepunjenost medom i peludi.

U razmaku od 10-ak dana, jedna košnica se može izrojiti dva puta (pa čak i više). Takav sekundarni roj tada predvodi jedna od mladih matica.

Budući da rojenjem odlazi značajan dio pčela, time se značajno smanjuje prinos košnice, u medu i drugim pčelinjim proizvodima, pa pčelari nastoje odgoditi rojenje tako da uslijedi što je moguće bliže kraju pčelarske godine, kada su glavne medonosne biljke uglavnom već ocvale. Neizostavan način za pokušati tu odgodu je pravodobno proširenje košnice novim nastavcima i okvirima, što je također radno intenzivan ručni postupak.

Roj obješen za granu pčelar može uloviti te smjestiti u novu košnicu ako ga na vrijeme uoči - i ako se roj objesio za pristupačnu granu. Uz gospodarske koristi od ulovljenog roja, koji već iduće godine može biti upotrijebljen za proizvodnju pčelinjih proizvoda, udomaćene pčelinje zajednice imaju dulji vijek trajanja i veću stopu preživljavanja od zajednica u divljini, djelomično zato što ih čovjek može liječiti u slučaju infestacije varoom ili kojekakvim zarazama. To je važno za održanje ukupnog pčelinjeg fonda na Zemlji.

Prirodnim rojenjem nastaju jake zajednice, ali za predviđanje rojenja treba obavljati već spomenuti radno intenzivan ručni pregled košnica, i to svakog okvira, u potrazi za posebnim ćelijama saća zvanim matičnjaci, jednom tjedno po svakoj košnici. Iznimno, prirodno rojenje se može predvidjeti osluškivanjem košnice izvana za posebnim zvucima koje matica ispušta neposredno prije rojenja, nekoliko sati do jedan dan - tzv. pjev ili zov matice. No:

• Zov matice redovito izvodi mlada matica - potencijalna voditeljica sekundarnog roja. Drugim riječima, ako uopće čujemo matičin zov, to gotovo uvijek znači da je glavni, primarni roj već otišao prije 10-ak dana.
• Zov matice nije uvijek čujan ako je košnica zatvorena. Uz to, relativno kratko traje.

Da bi izbjegli prirodno rojenje i s njim povezan rizik gubljenja izlazećeg roja zbog nemogućnosti pravodobnog hvatanja, mnogi pčelari pribjegavaju raznim tehnikama umjetnog razrojavanja. Najčešći način je stvaranje nukleusa. No, osim što je i to radno intenzivan posao (jer također treba pregledati i prikladno razvrstati okvir po okvir) tako dobivene zajednice se obično zamjetno sporije razvijaju.

Važno je uočiti da događaj značajan poput rojenja ima svoj zvučni potpis u barem nekim slučajevima. Svakodnevno iskustvo i znanstvena izučavanja nam govore da to nije jedini značajan događaj u košnici s karakterističnim zvučnim potpisom. Čini se da se akustična svojstva pčelinje zajednice mijenjaju već tri tjedna prije rojenja, dakle nekoliko dana prije nego li pčele uopće počnu uzgajati matičnjake iz kojih će se izleći nove matice. Osim toga, možda je rojenje popraćeno i drugim znacima kao što je promjena vlage ili temperature u košnici…

Nije trebalo dugo dok raznim ljudima nisu sinule zamisli o korištenju informacijskih tehnologija i suvremene elektronike za praćenje stanja u košnicama radi predviđanja rojenja te, općenito, olakšanja rada u pčelinjaku. No, o tome uskoro, idući put…