Brumec

Gotovo 70 godina nakon potpunog sloma, nacisti ne prestaju plijeniti pažnju svjetske javnosti. Knjige o Hitleru, nacističkom okultizmu, kažnjeničkim bojnama SS-a i sličnim temama zauzimaju vidljiva mjesta na policama knjižara i top listama. U tom opusu često se na začuđujući način miješaju pseudoznanost, ozbiljna historiografija i čista fantastika.

Filmovi smješteni u doba nacističke vladavine doživjeli su malu renesansu kroz nekoliko ozbiljnijih djela poput Der Untergang, ozbiljnijih u smislu da nema scena gdje partizan ili marinac baci bombu, a šezdeset Švaba izleti kroz prozor metar s metar. Jedna činjenica upada u oči: izuzmemo li seriju Alo, Alo! i urnebesne Hitler finds out skečeve izrezane iz odabranih scena Unterganga, nema humora vezanog za nacističke teme. S jedne strane to ne čudi, dok s druge strane vrijeme liječi rane, a mitologija stvorena oko nacista može biti baš dobar materijal za urnebesan film! Finac Timo Vuorensola i njegova međunarodna, finsko-njemačko-australska ekipa, ubrali su glavni zgoditak baš takvim, urnebesnim filmom Željezno nebo kojeg vam predstavljam ovim člankom.

Željezno nebo je dieselpunkerska znanstvenofantastična parodija na današnju političku stvarnost. Većina novca za snimanje Željeznog neba prikupljena je preko interneta kroz dobrovoljne donacije. Osim fantastičnih dieselpunk vizura, poseban ugođaj filmu daje Laibachova glazba te dvojezičnost! Iako se to obično ne može vidjeti u najavama, likovi u filmu govore i njemački i engleski.

Osnovna tema filma je bijeg nekih nacista na daleku stranu Mjeseca nakon propasti Trećeg Reicha. Temelji se na stvarnim njemačkim dosezima na polju raketne tehnike tijekom Drugog svjetskog rata, na legendama o nacističkim letećim tanjurima te na Heinleinovoj znanstvenofantastičnoj priči Rocket Ship Galileo.

U stvarnoj povijesti, Wunderwaffen nisu zaustavila njemački poraz. U alternativnoj povijesti Željeznog neba situacija je slična, no prototipni nacistički leteći tanjuri su omogućili barem nekim tvrdokornim poklonicima Hitlerovog režima povlačenje na Mjesec nakon pada Trećeg Reicha. Tričetvrt stoljeća poslije, crni maneken (!) iz američke ekspedicije na Mjesec slučajno otkriva tajnu nacističku bazu na dalekoj strani Mjeseca, ali prekasno jer svježe snage su prikupljene, a invazija na Zemlju samo što nije počela… Da ironija bude veća, mnogi ljudi koji žive na Mjesecu pod nacističkom vlašću ili su rođeni tamo nemaju apsolutno nikakvog pojma o zloj slavi kukastoga križa i nacističke ideologije.

Za to vrijeme na Zemlji, američka republikanska predsjednica koja neodoljivo podsjeća na Saru Palin muku muči kako dobiti iduće izbore. No, svaki predsjednik koji je zaratio u prvom mandatu, izabran je i u drugi, pa njoj svemirski nacisti dolaze kao naručeni. Istovremeno, u tom svijetu bliske budućnosti gdje je nafta pred iscrpljivanjem, mnoge nacije sve više pažnje poklanjaju fuziji za koju je potreban helij-3. Taj izotop je na Zemlji skupa roba, ali na Mjesecu ga ima. Crpljenje nafte helija-3 s Bliskog istoka Mjeseca je pak još uvijek tabu za sve nacije svijeta… ili ipak nije? Kroz nadolazeći sukob između svemirskih nacista i Zemlje, ali i zemaljskih nacija međusobno, osim Finske, :-) isplivat će sva bijeda svjetske politike. Ishod sukoba će pak biti sasvim neočekivan…

Za kraj mogu samo reći da će vam se film svidjeti ako vam se sviđaju političke parodije, ali i ako niste pristaša viđenja povijesti isključivo kroz pobjedničke naočale. Naime, ne mogu se oteti dojmu da su autori htjeli vrlo suptilno podsjetiti na određene događaje iz Drugog svjetskog rata zbog kojih su i neki pobjednici trebali sjediti u Nürnbergu. Za one manje potkovane u čitanju između redaka, zorno je prikazan eufemizam kolateralne štete u uporabi od 1991. na ovamo. Nenadmašan glazbeni i vizualni ugođaj te urnebesni likovi bi trebali biti dovoljan razlog svima ostalima da ne požale novac ili vrijeme uloženo u gledanje ovoga filma.

Ovaj članak izvorno je objavljen na ugaslom NOSF portalu 10. srpnja 2012.